Ličanin, što je to u stvari!?

 

Ličanin, što je to u stvari!?

 

 

© Ličanin je biće koje nastanjuje Liku, obično ga u literaturi mješaju sa pojedinim životinjskim vrstama na tim područjima , te je prijeko potrebno objasniti razliku.
Ličanin se rađa kao i svako drugo dijete, postupkom proizvodnje koji je specifičan za sve sisavce. Međutim, ako roditelji ličani dobiju zaredom 2 ili više potomaka ženskog pola imaju potrebu da bar jedno nekako pretvore u muško, to im obično ne uspije ali u svijetu je pokrenulo jednu granu medicine koja se sa tim uspjesno bavi, te se Ličani mogu smatrati rodonačelnicima te medicinske grane, što je nepravedno pripisano nekim pojedincima.
Ličani se dijele na naše i njihove, naši su uvjek dobri a njihovi loši, i tako sa obadvije strane.  A posto su i naši i njihovi svakom sa strane potpuno isti u ovom elaboratu ćemo u daljnjem tekstu pominjati samo termin Ličanin i za jedne i za druge.

Ličanin nerado ide u školu, ali ipak ide.

I tu je jedna od najvećih kontradiktornosti, naime , roditelji ličani svoju djecu toliko tjeraju da budu najbolji đaci da je već stvorena genetska averzija prema svim oblicima učenja, i kad završe škole obično čim dobiju diplomu sve zaborave i nastave po svom. Najveca prijetnja je,  ako ne budeš učio najebaćeš ko ja, što se pokazalo netačnim, pošto najebu i ovako i onako.
Zemljopisno gledano Lika je smještena među brdima, po brdima, i u polju, ima i poneku rijeku, tu su i Plitvice , no njih su napravili partizani poslije rata da bi mogli da dovode švalerke, dok turistima pričaju da ih je napravio neki Sedrar.  Tih jezera ima nekoliko , ali poznato je samo Kozjak, dok ostala su vidjeli samo turisti iz japana  ako im je vjerovati sta pišu na fb ku. , inače ulazak na Plitvička jezera za ličane je besplatan, zato jer i ne idu tamo.
Desno je Velebit, to je veliko brdo i svi lijepo pričaju o njemu, a u sebi jebu mu majku što se tu nasadi pa nemamo submediteransku klimu.
Ostala brda su nešto bolja, recimo Plješevica, ona je dobra jer sprečava bosance da se lako prikradu i kresnu nam žene dok smo mi u šlajsu ili u birtiji.
Lika nema nijednog poznatog čovjeka, ustvari ima ali mi ih toliko olajemo da nas se obično svi odreknu , a većina tih poznatih ili su lopovi ili ratni zločinci, tj heroji ili dobročinitelji , kako s koje strane pogledaš.
Između ostalih poznat je i jedan električar, on je izumio struju, i kažu da je izumio i struju bez bandera al su mu zabranili da razvlači žice po nebu, valjda zbog aviona i tica, ko će znati. On da se sad vrati u Liku rekao bi ..Fuck you all, and go to mother 3 ...

Ličani se uglavnom bave uzgojem stoke, tu imamo raznu stoku i po pravilu je jako bezobrazna.
Osim stočarstva zemljoradnja je vrlo zastupljena, poznati lički krumpir je najveći na svijetu, raste svuda i ne treba ga uopće obrađivati ni kopati, sam iskoči i skuva se, ili ispeče već zavisno od ukusa, prosjecan lički krumpir je velik kao šarplaninac.

Ako kliknete na sliku desiće se čudo i ukazaće se

mjesto gdje možete kupiti krompir koji je 9x 

bolji od vijagre.

 

Od usijeva Ličani obicno sade pšenicu, M48, kalašnjikov, raznu municiju i zob, i sve najčešće propadne zbog loših klimatskih uvjeta.
Šljiva je ipak najomiljenija lička biljka, to je višegodišnja drvenasta tvorevina sa krošnjom, deblom  i korijenom, a najveće štetočine za ovu biljku su žene, pošto nerijetko od plodova naprave pekmez, te se deblo premazuje sa živim krečom u jesen da bi se spriječilo da se žene pentraju po šljivama . Ali i to se pokazalo kao prilično neuspješan metod, te se sve više pribjegava metodi da se žena koja stavlja šljive u pekmez premlati.
Ličani su najbolji pjevači, nigdje nema toliko muzikalnih ljudi kao u Lici, jedna od specifičnosti ličkog pjevanja je da se urla dok ne ogluviš od samog sebe, nerijetko mlađim pjevačima spontano poispadaju i krajnici u toku pjevanja pa se može reći da ličko pjevanje ima i ljekovita svojstva.

Lička zima je najgori mogući period u godini, čak je mnogo gore zimi u Lici nego na sjevernom polu. A pošto je tako Ličani su prinuđeni da se spreme za taj period, te tokom cijele godine kradu drva. I otuda potječe vjekovna želja da svi budu lugari ili bar da se skume sa lugarom, a samo najsretniji uspiju udati ćer za lugara.
Inače najveći postotak ličana završi u zatvoru zbog krađe šume, dok za ostalo robijaju u promilima.

 

                                                          

(specijalni dodatak)
Nakon ovog kratkog uvoda, da se osvrnemo i na porijeklo Ličana.
Ličani vode porijeklo iz Amerike, sjeverne. To je sasvim jasno , pošto nikako niko nije mogao ostati živ u Lici dok nije otkrivena Amerika. Recimo da i pretpostavimo da je neko živio prije ličana u Lici, upitajmo se ,šta bi jeo? Rekli bi, krumpir, gra, kupus, palentu, šenicu,…
A činjenično stanje je da bi imali jesti prije amerike samo bukvu i travu, koje uzgred rečeno nema u americi, i dokazano je da su u lici prije ličana živjele samo  vjeverice, što dokazuju i fosilni ostaci jedne vjeverice od metar i po  (bez repa) nađene kod Josipdola, mada je pitanje jel  Josipdol u lici?, ali se pretpostavlja da je nekako odskakala tamo pa nije ni bitno.
Prvi val seoba ličana iz amerike je bio odma čim je otkrivena, inače Ličani su oduvjek volili da se sele, pa možemo pomenuti da su se prije sjeverne amerike nalazili u južnoj americi, a još prije toga isto opet u sjevernoj.
Opće je poznato da Ličani baš nešto i ne vole vodu, a to seže upravo iz tog perioda prekooceanske seobe, tako da kad su se iskrcali prvo je bilo da odu što dalje od nje, i započeše tako naseljavati pusta polja i brda danasnje Like, koja prije tog nije imala nikakvo ime. (kasnije cemo o nastanku samog imena). U početku su se hranili isključivo sa vjevericama i odjevali se sa njihovim kožama od kojih su pravili i šatore, a kad su ih sve izjeli počeli su smišljati šta bi sad,..tu negdje počinje i falsifikovanje povijesti i do dan danas se održalo pogrešno uvjerenje o porijeklu ličana. Neoborivi dokaz da su ličani Indijanci je i što je Vinetu sniman u lici. Dakle,ličani su prvi otkrili  Evropu.
Sa ovim završavam na temu porijekla ličana.

                                                                             Tavujaja, posljednji Lički poglavica

Nadaleko poznata lička hrabrost je jedna od najvećih zabluda u povijesti čovječanstva.
Na svijetu nema ljudi koji se boje žena više od ličana. Taj strah ide do tih razmjera da ličanin kad se oženi odma smša po 50 kila, osjede mu zulufi do 23 godine, tuče krave kad god ode u podrum i svako drugo živinče ženskog roda odvalii nogom kad mu se nađe na putu. To traje otprilike prve 4 godine braka. Kasnije odalami nogom sve sto mu se nađe na putu i tako do negdje 14 e godine braka, kad počinje sinovima objašnjavati kako treba oštro sa ženama i da se mora znati ko je glavni u kući. Interesantno je da ti savjeti nikad nisu ozbiljno shvaćeni niti urodili plodom.  Jedino kad su najstrašnije pjani smognu hrabrosti da se suprostave ženi,  tad je obično i nalupaju prilično, što kasnije godinama višestruko ispaštaju.  Taj trenutak fatalne greške  upotrebljavaju cijelog života u birtiji kao argument sa kojim su dokazali ko je glava kuće.

.
Ličanin prvi put u životu sam opere čarape kad ode u vojsku.

Ličanin najviše voli udati ćer za drugog ličanina, više zato da ga zajebe nego što je to dobro za njegovu ćer i tog pa i njega samog. Miraz se gotovo nikad ne dobije, ako ga i bude to je onda neka prcinka na kojoj ni trenje neće da raste. Najgora stvar koja se može desiti ličaninu je da mu se ćer uda za dalmatinca. Zanimljiv podatak je da te koje se udaju za dalmatince odma počnu pričati dalmatinski, i nikad nije otkriveno kako i zašto se to desi.
Ličanin ima najistančaniji osjećaj za površinu od svih ljudi na planeti, tako da od javnih ustanova najviše provede u katastru gdje pokušava ispraviti greške koje se odnekud svako malo pojavljuju. Poslje lugara najbolje zanimanje za ličanina je geometar, ali nije zabilježeno da  je ijedan ikad završio tu školu.
Zabluda da ličani vole ići u milicajce i vojnike je nastala iz hendikepa što ne mogu svi otići u lugare, pa onda biraju bilo šta što ima uniformu.
Ličanin koji krene na fakultet obično ga nikad ne završi, ne zato jer nije pametan negoli više zato što ne stigne otići do njega. Najviše nezavršenih fakulteta ličani imaju u Zagrebu, a poslje toga u Rijeci,.. gdje je zabilježeno nekoliko slučajeva da su i završli. Ličanin prvo upiše elektotehnički fakultet, pa onda nakon godinu dana pređe na strojarstvo, poslje prvog semestra strojarstva vrati se kući sa tezom da ga mrze profesori , mada se obično nikad nisu ni sreli. I onda upišu sljedeće godine PTO u Rijeci, gdje nerijetko i bude par  godina.
Ličanin ako slučajno završi bilo koji fakultet postane predsjednik općine

ps. najčudnija stvar je da ličanke koje upišu fakultet skoro sve odreda ga zavše. To je i dan danas misterija!

Lički mozak funkcionira najsličniji googlu, i stotinama godina prije pojave pretraživača ličani su vjerovali samo u ono što  prvo čuju i vide, i rijetko kad pročitaju nešto mimo onih najvećih slova. Zato su ličani omiljeni svim političkim partijama. Za izbore bitno je samo da si u prvom redu i svaki Ličanin će to zaokružiti, tako da imamo dva sela jedno do drugog i pobjede sasvim različite partije samo zato jer su bile prve na spisku na onom listiću. Kad skapiraju da su ih zajebali, ličani rado promjene partiju, i opet zaokruže onu koja je prva na spisku, eventualno drugu ako su zapamtili da ih je baš prva zajebala. U suštini ličane nije briga za politiku i zato uvjek najebu od političara.
Ličani ponekad idu u crkvu, obično nedjeljom ili nekim praznicima, i ne vole baš popove previše. Ali zato vrlo često pominju u svakodnevnom životu svece, Boga,..
Ličani za razliku od dalmatinaca ne lažu mnogo, lažu kad baš moraju i obično je to njihova žena. Kuma nikad ne lažu, ali mu često ne kažu baš sve.

Od svih modernih naprava Ličanin se najviše boji semafora.
Prvo zato jer u Lici ima 4 semafora, a drugo što nikad i ne položi vozački tako što ide na obuku, to jest ide na obuku ali je to relacija do prve birtije koja je malo dalje od mjesta, i tu po pravilu provede preko 95% obuke. Testove položi iz 9.x prosječno, ali ga to ne sprječava da vozi ćaćin ili djedov auto od momenta kad može dohvatiti gas i kočnicu. Nije zabilježeno da je ijedan ličanin prošao kroz crveno, pošto stoji na semaforu dok se ne izređaju bar dva puta sva svjetla da bi popamtio kad je koje.

Ličanin je najomiljeniji kao vozač u Zagrebu, i zato nerijetko mjenja tablice prije nego krene tamo, obično ukrade šibenske pa mu i ne smeta što mu jebu sve po spisku.

Nema na svijetu stvari koju ličani više vole od opere, inače jako puno polažu na sve te kulture i umjetnosti. Tako da nećete naći ličku kuću a da u njoj nema bar 10 goblena ,što jelena na potoku, pa srne na potoku, onda je često i konji na potoku, a i sama konjska glava je jedan od motiva koji se nalaze u privatnim kolekcijama, naravno sve u tehnici goblena. Osim tog prisutne su i edukativne slike iznad šporeta, one uglavnom ukazuju na aktivnosti oko njega, a nerijetko i scene iz lova.
No vratimo se operi, ustvari ličani ne biraju jel to opera ili opereta, kad čuju da je neđe blizo održava svi ostavljaju ljetinu, marvu, čak i pečenje rakije i idu da to vide.
Ovu informaciju o operi sam peuzeo iz knjige *znakovi posljednjeg vremena i 20 minuta do smaka svijeta*

Ličani su vjerovatno najromantičnija stvorenja na svijetu. Nema tog ko bi suptilnije od ličanina prišao djevojci, on to osmišlja mjesecima, nekad i godinama dok ne smogne hrabrosti da stane pred djevojku i kaže joj što osjeća. Obično pažljivo  odabere i poklon za tu priliku, to obično bude čokolada ili

cukrice. (poznatije kao, ‘ na ršći jeba te ja!’)

Lički sir je najneukusniji  sir na svijetu, nikom nije jasno zašto to turisti kupuju?, vjerojatno  misle da je neki suvenir pa to odnesu kuci i okače neđe na zid, a možda misle da je i neki onaj ajervik  sa mirisom esenca?. Ličani nikad nisu volili sir, i sad su se spasili otkad im žene i nedaju to više za jesti jer prodaju sve njemcima i štokakvim turistima. Dva puta su se desila samozapaljenja nekih švicaraca kad su vidili kako nako dobro mljeko upropaštavaju u Lici. Jedini malo gadniji sir od ličkog   je Paški,  al on se i ne pravi od mlijeka, jer koliko ga naprave trebalo bi biti na Pagu bar milion ovaca koje se hrane kamenjem posto tamo nema nijedne travke.

Ličanin nikad ne može biti pjan, i nikad nijedan nije prizna da je pjan. Obično kaže da je zera popio, a ako je baš toliko pjan da nemože na nogama stajati onda je krivo to što je *onaj meta šećera u rakiju a nije popio nek dvije, a zna se da u ličku rakiju svi meću šećera jer nemogu dočekati da dozrije šljiva . Inače ličanin kad zera popije ima korak od dva metra, hoda uspravno i ako je baš zera više popio drži se za plot, al to opravdava time što se boji ćene, lutalice , mada u lici nema ćena lutalica, svi su nečiji.
Ličanin koji je zera više popio kad dođe kući nije sasvim bezopasan, i žene su se izvještile i prave se da nije ništa, a onda mu sutra sve nabiju na nos. Ličanin zera više popije obično subotom, ostalim danima samo zera.

***

Mora se priznati da Ličani nisu izumili kota za rakiju, to su izumila neka dva Rusa, ali su zato Ličani čim su se kotlovi pojavili na tržištu pokupovali koliko ih je god bilo, i onda su imali problem, nije bilo toliko voća koliko je bilo kotlova. Ali to je prouzročilo nešto što je cijeli svijet promjenilo.
Tako kad bi ispekli sve što se moglo pretvoriti u rakiju, smišljali su šta bi sa onim kotlovima koji im stoje nako, i prvi se sjeti jedan  iz Brinja što je bio poznat po tom da  zna bolje uvatiti jazavca od jazavčara, uvuče se nekako u jamu i nešto petlja, nikom nije reka nikad kako to izvede, al jazavac izađe ka omađijan i ovaj ga zgrabi, pa su ga zvali odmilja, Mile iz jame vata. Kasnije su ga nekako prekrstili ti lopovi i dali mu neko drugo ime, nekav jamezvat, pa ispade da je i ovaj izum njihov., nekvije kotlandjana.
Nu, o čemu se radi, petlja on nešto oko svojih dvadesetak kotlova što su mu bili viška ,meta nekve točkove na nji, nosio kod kovača da mu nešto tu doda, skuje, svi mislili da je poludio, il da smišlja kako bi dobio više rakije pa unapređuje taj ruski izum. Istinu govoreći to je i pokušava, al ispade nešto drugo, da se ni on sam nije nada.
Jednog jutra nekva lupa, lomoštranje, piska, prepade svo selo, i svi brže do Miline kuće , okle se i čulo to. Kad tamo sjedi Mile na štoklinu, zapalio duvan, kraj njega boca rakije, zasuka brkove i nako smijulji se, ka i nevidi da se ovi svi okupili. A isprdnjega nekva naprava, reklo bi se da je kota a opet nije, tu zupčanika nekvije, lagira, okreću se uzde na tijem točkovima,.. a iz nekve rupe , nako ka od šporeta ispadaju nekvi komadi željeza, pa nekvi mali točkici, zupčanici, svašta, a ona sprava dimi li dimi i lomoštra.

Kad se zera pribraše ljudi, pita jedan Milu, štaj ti e ovo?  Veli  on, ma ništa, nako zera nešto bio dokon pa reko da izumim parni stroj, a čemu će ti to? , prupitaše. Nako, evo sad sam ga porikta da mi pravi djelove za auto, pa kad završi sklopiću jednog nako da nemoram za sve uprezati konje kad idem neđe. Gledaju oni ljudi Milu, pa će jedan, e Mile , oš kurac, nemere to bez benzina, a benzinske pumpe neme niđe blizu do 1902.  Zamisli se Mile, gleda okolo, popi rakiju, pade mu napamet da more i na rakiju ići auto, al odma oćera tu misao i zaboravi je, pa veli, ki nemere, nek stoji, pa kad izume benzin onda ću ga ćerati. Tije dana završi on auto, ljepo ga ofarba, ugradi sve to što ide po pravilima i metnu ga u podrum, dok ne izume benzin.

Lika je puna štetočina, pa svaki ličanin mora imati u kući svakojake otrove, prvo za zlaticu, pa onda za štakore i ostale mišove,onda razne bube,.. ali najotrovnija stvar koju svaki ličanin ima u kući je bombonjera.Ona obično stoji na najvišem ormaru i dobro sakrivena. Bombonjera u lici nikad nijedna nije načeta, a kamo li da je neko proba jesti.
Često se dešava da jedna te ista bombonjera dodje ličaninu po nekoliko puta kao poklon,  i onda su je počeli obilježavati neđe đe se nevidi, da bi je iz kaprica opet poklonili onom istom što su mu i prije dali.
Bombonjera se poklanja u svim prilikama, kad se ženi, kad su rođendani, slave, imendani, ili nako kad ideš samo u goste.
Zadnja isporuka bombonjera u liku je bila 1976, i još su sve na broju.
Jedina sreća je što lika nema nafte, inače bi je davno bombardovali za masovno posjedovanje tako toksičnih materija.

Jedina biljka koja rađa u lici tokom cijele godine je ljeska, i ta vrsta ljeske postoji samo u lici i nigdje drugo.Ljeska se najviše bere kad dodje neka cura ili žena bez muža iz Zagreba, Splita, Rijeke, itd, i onda se uvjek neko nađe bez obzira na godišnje doba da toj predloži da odu u lješnike. Obično se nikad ti lješnici ne donesu kući, vjerojatno jer se pojedu na licu mjesta. Lički lješnici bitno utječu na popravljanje raspoloženja.

 

Lika je puna podzemnih voda, a one dokazano utječu na ličane. Tako da imamo razne ličane zavisno od tog jel žive na ovakvim il onakvim podzemnim vodama. Gračani su recimo ponajluđi ličani i to je zato jer su ispod Gračaca na dubini od 5 kilometara vodopadi veći od nijagarnih. I onda nikad ne znate ako dodjete u Gračac oćete li dobiti  batina ili biti lijepo ugošćeni, sve je to zavisno od vodostaja. Veliki  je fenomen što  ličani ostanu prilično ludi i kad se smaknu sa tih podzemnih voda,  za što nema naučnih podatka zašto je tako. Sličan slučaj je i sa susjednom državom gdje je u Drvaru gotovo identična situacija, al su drvarčani još zeru luđi.

Gospić i Perušić se nalaze iznad 27 rijeka i jezera i tu se nikad ne zna kad će koji poluditi, pa su svi digli ruke od istraživanja te nemamo pouzdane podatke o tom području. Ostali ličani su ludi 6.0 – 6.9 po Rihterovoj skali što je u granicama normale.

Usljed ovih geo hidroloških specifičnosti nastala je i poznata pjesma, inače prvi put izvedena na opatijskom festivalu, Aoj liko voli li te iko?  voli bosna majka joj žalosna.

Ličani su izumili sve i jedan sport na svjetu, čak i kriket , ali su im sve to pokrali i nekako drugačije nazvali bjelosvjetski lopovi. U lici se igrao nogomet još dok nije ni lopta postojala, i za te potrebe išlo se skroz do Karlobaga da se nađe ljepo okruglo kamenje pošto u lici nema tako ljepog kamena, pa su ličani iz tog razloga i odlučili da i Karlobag bude u  lici. A naziv fudbal je nastao od prijašnjeg imena karlobaga koji se zvao Karobal, pa onda  Nogobal, i na kraju su partizani smislili današnje ime koje niko živ ne zna zašto i kako. A izvorni naziv za fudbal je nogobol, koje su preimenovali u nogomet kad je izmišljena guma, koju su isto izumili ličani.

Ipak najomiljeniji lički sport je kamena s ramena, koji su isto zdipili i sad ima neka verzija koja se zove kugle s ramena i eno je na olimpijadi, koju su isto izumili ličani al o tom drugi put.

Osim ovog sporta ličani ponajviše vole jedan kojem nisu dali ime jer bi i njega ukrali, pa se obično naziva ,veranje uz stožinu do pršuta i bocuna.

Pošto je već rečeno da su ličani izumili sve sportove pomenućemo samo ove jer bi trebalo previše pisati,a ličani ne vole puno čitati.

Ličani su poznati po tom što prate tehničke novotarije i te moderne stvari.

Recimo, nigde nema kuće a da nema wc šolju, da li keramičku da li livenu. I malo gdje se može naći da ista nije ukrašena kao i televizor, nekim tabletićem ili čipkom.

Ličanin naročito voli pokazivati kad neko dodje kako ima ljepo kupatilo, i zato ima tamo svakojakih bočica, teglica i ukrasa.

Međutim Ličanin vrlo nerado i rijetko  koristi klozet u kući, jedino kad napada bas tri metra snjega i nemože više durati zna otići u kućni klozet i tada obično dok vrši nuždu psuje i galami u kupatilu.

Ne zna se točno zašto je to tako, ali nema nijednog ličanina a da nema i klozet pored kuće, čak i ako ima i 3 u kući.

Jedna od pretpostavki je ta što u kućnom klozetu nemože koristiti novine, jer je poznato da novine zaštopaju cijevi, pa se osnovano vjeruje da Ličani iz edukativnih razloga radije koriste poljski klozet.

Ličani su najjači ljudi na svijetu, običan Ličanin je šest puta jači od bilo kojeg najjačeg drugog čovjeka koji nije Ličanin. Sasvim je normalno da omanji Ličanin može podići teret i 20 puta veći od svoje težine, te je u tom odnosu jači i od mrava. Ličanin može skočiti uvis po 4 metra iz mjesta, a udalj kolko god hoće. Veliki Ličanin recimo ako ga uvati kiša dok čuva goveda uprti po dvije krave i odnese ih u štalu da ne pokisnu. Ipak najjači od svih Ličana je bio Marijan Matijević, on je podigao lokomotivu i nosio je od Beča do Vrhovina, i onda su morali sagraditi prugu da je vrate nazad, inače nikad ne bi napravili prugu kroz Liku.

Niko ko Ličani ne zna tako upropastiti svoje narodne običaje, al to je zato jer imaju inovativan duh. Čim su čuli za harmoniku i električnu gitaru odma su pobacali tamburice i sviralice i počeli tandrkati po modernin napravama, i sad da nema teksta moglo bi se reći da je neka muzika iz turskih serija ili nikad objavljeni snimci Kiće Slabinca. Ali ipak je najljepše kad pjevaju o Lici sa tužno podignutim obrvama i đuskaju uz ritam mašinu.

 

Svaki novokomponovani tekst sadrži bar 20 puta rečenice, da mi je da dođem, sanjam Liku, stara majka, djedovina,.. a nikom ne pada na pamet da se vrati neg eto tako malo kukaju pa onda do sljedeće subote im i ne pane na pamet Lika, i onda opet. Inače Ličanin se vrati u Liku baš kad zasere opasno tamo đe je otiša i kad nema više kud, a do tada je u stanju da nađe milione opravdanja zašto se ne može vratiti, a bi, evo sutra samo da more, a nemore!. Inače najpoznatija verzija povratka koju svaki Ličanin nemilice koristi je , vratiću se da umrem tamo, što je za pohvalu ali obično prije umre neg što se vrati pa i taj plan propane. No ovo je dio koji će se obimnije obraditi u poglavlju o vanzemljacima.

 

Ličani su poznati po tome da nikad ne varaju svoje žene, bar ne svjesno. Eventualno ako se to i desi Ličanin se tog ne sjeća jer obično bude mrtav pjan, a pošto obično ta s kojom ako i prevari ženu bude po pravilu još veći međed od rođene žene,ako se i sjeća gleda da to što prije zaboravi, tako da kako god okreneš, ne sjeća se , što ga čini nedužnim. Dok žene mnogo više varaju , tu se računa sve od posjedovanja postera nekog glumca pa čak do razgovora sa nekim ko nije uvan.

Svaki Ličanin mora imati psa, dva komada, jednog velikog i jednog malog.

Veliki služi da čuva ovce i krave, a mali kuću, posjek, bačve sa rakijom i ženu od švalera. Lički psi su najpametniji psi na planeti. Najpoznatije  pasmine su  Garov i Šarko. Recimo ako neko pokuša da ukrade ovcu, ili recimo da opći sa njom, ili bilo kakvu pakost napravi ovci, lički pas tog zlotvora spriječi bez ikakvog problema, najčešće mu pojede nogu , a dešavalo se da ga i kompletnog pojede, tako da ako nekad naletite na livadi na dugmad, kopču od kaiša i neke tako drangulije, znajte da je to bio lopov.

Mali pas je uglavnom oko kuće, i on je specijalno obučen da laje samo kad naiđe neko ko nije dobrodoša, a u praksi laje kad god neko dolazi, i samo gazda zna po tonalitetu lajanja jel neko manje ili više dobronedoša. Lički pas se hrani specijalnom hranom, i od kad se sudovi peru sa deterdžentima neupućeni bi pomislili da su svi bijesni.

Inače lički pas je umiljat i samo ponekad nekog rastrga i osakati.

Psi na područjima van Like nisu ni malo slični ovim našim psima, to su sve nekakvi psi napravljeni u fabrikama i ničemu ne služe.

Imam recimo primjer iz Zagreba, đe ima pasa kolko oćeš, i onijeh što imaju gazdu i onijeh što sami bazaju po gradu. Kad sam iša tamo u posjetu kumu u bolnicu đe ga ćeraju već sedmi put na nekvo lječenje od rakije, iako njemu nikad nije škodila rakija neg eto tako ti iz gradova svašta izmišljaju od dokonosti pa i to. U nekvom parku sjeo ja da zera založim , kupio pokile salame one bolje, kruv ,kapulu, i taman da zinem kad iskoči nekav ćeno i uoči oće, vidim ja šta bi on, moju salamu, reko e nećeš majkane, sačekam ga da mi dođe na nogomet pa kad sam ga odvalio odleti na vr nekvog gvozdenog političara, koji li je kurac nisam ni čita šta piše na ploči. Al nije tu zlu kraj, iskoči odnekle i nekva ženska, pa name udri dreku još sa 200 metara, vidim ja gazi ona pravo a kako se primiče vidim da se nije ni zajebavati, nako ovelika, jedra a ljuta. Mislim se ja u sebi , sad kad priđe odvaliću je šakom posred glave, al opet me bio stra ,šta ako ne pane iz prve? I bogami kad priđe skroz  zaključih bolje da nisam. Dere se ona , kaj cuceka tak ..pak ..seljak jedan…, mučim, nako ka gledam neđe okolo kanda neznam da se name dere. Kad odnekle izbiše još nekve dvije psine, vidim njene, viče im nešto na zagrebački ,reko sad će im reći da me oglođu !. I krenem u politiku,vidim nema druge, najebaću a da i ne znam zašto.

Uneku ukapiram da se to ona ljuti što sam zatega onog što je ćeo moju salamu, pa pitam jel to tvoj ćeno? Veli nije moj i ope nastavi dreku name. Reko, pa što te onda briga ako nije tvoj?! Održi mi tu nekvo predavanje, pa neki zakon o psima, ustav, pominje robiju, ..kontam, žena em velika, em ljuta, a luda zasigurno, najbolje mi nizdlaku. I kad se zeru primirila i kad sam joj objasnio da ja nisam ćio onog ćenu nako odvaliti, neg nekako mi se sapleo međ noge.., počnemo pozeru ka i normalno pričati. Sad kad se odbjesnila,vidim nije to ni glotno!, nako okeša, svađe je ima kako treba, da nije luda čojek bi je  glat i ženio. Al ne smijem ništa, one njene psine me gledaju ka mačak kulen ozdo, ne trepću!  Nalažem ja tu kako idem djedu spomeničaru na Mirogoj doplatiti ležarinu jer mi javili da će ga iskopati i metniti nekog drugog  spomeničara ako ne platim, i prođe to nekako da ja osta u komadu, još mi dade nekvu knjigu o psima i vrag zna  čemu još i bežični broj . Knjigu nisam pročita a sve nešto razmišljam moraću, jer kad je nazovem  more me priupitati što sam pročita a ja pojma nemam,a najviše me stra kakve sam sreće, naka visoka,dobra, sve potaman, ka zavraga sve take mi ispanu nekav rod.

A ako je neko od vas pročita ovu knižurinu  nek mi napiše ukratko o čemu se radi ,ka za lektiru.

Magična lička krpa

Kao što je već poznato gotovo nema nijedne stvari a da je nisu Ličani izumili, tako i danas poznatu magičnu krpu, koju su isto naravno zdipili neki drugi i prisvojili ka svoj izum.

Do ovog dragocijenog podatka sam došao davno, razmišljajući o bitnim stvarima zapitam se, sa čim su Ličani brisali guzicu prije nego su postojale novine?, a ako su i postojale nisu se baš puno kupovale u Lici. Te priupitam moju babu, veli ona, pa lišćem, reko dobro, a kad nema lišća?  Onda veli ,pa onijem papirima što pošalju za porez. Ajde, more i to, al znam da ti papira se dobije možda dvaput godišnje a srati se mora svaki dan, a i čeljadi bilo po 20 u kući. Vidim ja baba se troumi, rekla bi al procjenjujem neće da oda tajnu, jer tad jos nije ni postojala ova današnja magična krpa. I ipak mi reče, veli ,pa krpom. Razmišljam nešto, kako krpom ?, okle toliko krpa? Međutim tajna je u jednoj jedinoj krpi, magičnoj, koja je obično visila na čavlu izvana na klozetu, i kad bi neko bio unutra znalo se po krpi ,jer nije visila tamo, tako da je onaj izum ‘zauzeto’ isto lički, i to su ukrali .

Lička Magična krpa nije bila ka ove današnje, da se sjebe za mjesec dva, već je trajala godinama i imala ugrađen sistem samočišćenja, kad bi se ostavila na čavlu ona bi se ljepo osušila i bilo je dovoljno dobro je otresti da se opet može koristiti.

Ponekad su se koristile i dvije magične krpe, ako bi bilo vrijeme kad se više kuva kompot od suvije šljiva ili naiđe kakva sraćka .

 

SPECIJANI DODATAK

Svima je poznato da su Ličani donijeli duhan u Evropu, pa samim tim i snosimo odgovornost što danas ljudi popušiše čega se god dokopaju, a naročito žene.

Te Tavujaja osjeća moralnu obavezu da vam da laka i jednostavna upustva kako da prestanete pušiti bez ikakvog problema.

Prvo je potrebno shvatiti kako je to lijepo bez cigara , pogotovu ujutro uz kavu.

Em pokvari ukus kave, em kasnije idete po kući i kašljete lijepeći zelembaće svuda okolo, a pogotovu u lavabo, gdje ga neće da skine ni mister muskulo.

Onda recimo ona izmišljotina kako ima neka kriza kad prestaneš pušiti, to svi nešto pričaju a niko nije ni proba, evo Tavujaja vam tvrdi da nema nikakave krize, samo ostaviš i ništa.

Čak budete smireniji i ne pada vam nikad više na pamet da zapalite kad recimo ne pušite 20 minuta.

Najveća varka duhanske industrije je ustvari što tvrde da sex ništa ne valja ako se poslje ne zapali, ne vjerujte nikom osim Tavujaja i, sex ništa ne valja ni ovako ni onako !, a ovi vam uzmu pare džaba.

Eto od danas svi možete prestati pušiti  bez ikakvog problema ako poslušate ovih par savjeta.

Dakle , prvo, prestanite pušiti.

Nemojte pušiti ni sutra.

Nemojte pušiti ni prekosutra.

Nemojte uopće pušiti.

I eto u 3 koraka vi ste nepušač.

Ličanin se najrađe ne bi nikad ženio, i poneki od  njih i uspiju u tome, ali veći dio nekako naćeraju  pa ispada da to rade od svoje volje. Inače zato Ličani i ne vole kad se rode ženska djeca, jer uvjek to neko mora oženiti kad poraste  i onda su šanse manje da se neko izvuče. Tu vidimo kako Ličani dugoročno razmišljaju što je isto jedna od dobrih osobina.

I nije u pitanju samo to što se Ličani obično žene za ličanke, nekad se oni ožene i za neke druge ali je pravilo da uvjek najebu.

Prvo zato jer moraju krasti svoju vlastitu rakiju i kriomice piti, pa onda što se tu odnekle odma stvori nekakve rodbine od žene kojoj treba svaki drugi dan ići salivati šalunge, ploče, kopati septiče jame, pomagati oko ljetine, posuđivati para koje nikad ne vrate,… i  tu nema kraja dok se ne posvađaju na kraju i niko s nikim više ne priča. Inače Ličani nisu svadljivi ali nema druge da se riješe robije nego tako, pa je to pravi odgovor na to što se ljudi sa strane pitaju, *što ođe  niko s nikim nemere?

To što se ličani ne vole ženiti nije zato jer ne vole imati posla sa ženama, baš suprotno, ali su naučili vjekovim iskustvom da ama baš nikakve sličnosti nema žena koja ti nije žena i ona koja to jeste, pa čak i ako je to jedna te ista, to jest ona koju je mora oženiti, obično iz jednog razloga ,a nije baš smejra.

Recimo Ličani su i jako tolerantni, pogotovu po pitanju seksualnih sloboda. Niko od njih nije nikad ni čuo sa homofobičnost , i zato nikad nije ni bilo neke te gej parade u Lici, jer ti ionako paradiraju tamo đe to nekog živcira ,pa im ođe ne bi bilo zanimljivo.

Naime Ličani imaju indiferentan odnos prema svim tim seksualnim manjinama iz više razloga.

Prvo jer nisu ciljna grupa toj manjini, a to je iz zdravstvenih razloga tako,  poznato je  da Ličani imaju najveće  spolne organe na svijetu, veće i po tri puta od crnaca za koje se vjeruje da su ka nešto posebno. Tako da ta seksualna manjina ne bi ostala živa kad bi slučajno imala odnos sa nekim ličaninom, ili ako bi i ostala to bi dovelo do teškog invaliditeta, i oni to znaju i zato i ne pačaju u Ličane. A sa druge strane, poznato je da Ličani genetski  ne podnose da imaju nekog neuvanog iza leđa,  pa sa tim otpada i druga varijanta.

a ovo šta god kažem nećete vjerovati, ali nije to ka šta izgleda.

Međutim ima nekoliko zabilježenih slučajeva da su i Ličani ušli u tu manjinsku organizaciju, ali to su po pravilu oni koji ne žive u Lici ili nisu ni rođeni tu. Mada i to ima medicinsko opravdanje, zanimljivo je da pojedini ličani čim odu iz Like počnu se nekako drukčije kurčiti, i nekim kemijskim procesom od toga im se smanji organ i bude ka i u ostalih, triput manji.

Sve i jedan ličanin koji je otiša  5 dana od kuće u neki grad dobio je triper, a ni jedan nikad nije prizna da zbog toga ide na pencilinu, neg ga uvatio propuv u vlaku pa zbog krajnika.

Inače to je jedina bolest zbog koje ličani i primaju peniciline.

A ako se baš nekako dozna šta je, onda je opravdanje da je to zlo dobio na velesajmu, kad je piša u onaj javni klozet i nije dobro drža pa upa u zaraženu vodu.

Al o tom možete više naći u medicinskoj enciklopediji.

Inače malo poznat podatak da je KUD Pink Flojd svoj prvi nastup sa pjesmom Dark Side of the Moon izveo u Lici.

To su zataškali lokalni organi reda  i Milan Rukavina Šain.

 

© Nema tog ko redovnije plaća TV pretplatu od ličana, oni  plate i duplo više samo da im ne bi slučajno isključili  te signale.

Ličani čim su izumili televizor odma su ih stavili u svaku kuću, čak i 30 godina prije nego je i bilo signala u Lici.

Najveći problem danas je što više nema za kupiti stabilizatora i Ličani se dovijaju na razne načine da ili oprave stare ili ih nekako nabave, jer zna se, televizor ne more raditi dobro bez stabilizatora! , i da ne smije raditi duže od 19:25h pa do pola 9 uveče.

Za to vrijeme mora biti mukla tišina u kući, konak spremljen, djeca oćerana neđe, žena ne smije puno rondati sa loncima dok sprema večeru koja je poslje dnevnika, uvje.

Najmanje je važno da li je zvuk pojačan ili nije, pošto ionako svaki Ličanin zna šta će reći onaj tamo na ekranu, pa se obično čuju kometari * uvje isto…, niđe našeg filma,… jeba te ćaća tel te jeba lažljiva tako,.. vide jope ovaj laže kakvo će vreme biti, nigda nije pogodio i ope ga puštili ođe, …što si se tako nacvackala jebla mater svoju,…jeba vas Zagreb nigda nešto odavle za čuti, … eto, reklamiraju ove drogeraše … i tako nakon dnevnika po prospektu televizor još more raditi oko pola sata i onda se gasi uz obavezno , prije na stabilizator pa onda iz štekera, da ne bi grom nedaj Bože!

Izuzetne prilike kad se televizor more duže gledati je kad je kaubojski film, tu se manje komentira, i obično se navija za kauboje mada je to totalni apsurd, i to se pretpostavlja da je zato jer ličani su uvje na strani glupljih kad su ti filmovi u pitanju.

**

I sve je to bilo tako i dobro , dok vanjski neprijatelj nije upropastio lički izum, jer moramo napomenuti da su ličani izumili crno bjeli televizor, a ovaj sa bojama ti nekvi.

Otada počinje sve ići naopako na cjelom svjetu. Dotada su sve zastave bile crno bjele, odjela, kuće, auti,… i onda odjednom sve ofarbano, i to je ka kad pred vola metnes onu krpu i mlatiš  pred nosom i on mora popizditi, eto to su napravili sa tim bojama i to je krivo za sve zajebancije koje se događaju. I ako pratite tehniku vidićete da najviše para daju nebili još više ti boja ugurali u  televizor.  Otada ćio nećio moraš upaliti i zvuk jer od tog šarenila nikako nemoreš znati šta pričaju ako ne slušaš, a jope kad slušaš nešto su zamađijali pa nemoreš ni komentirati, ne stigneš od nji kolko brzo skaču sa ovog na ono, tako da te danas niko ništa više ne pita, oni gusle svoje ti samo mučiš i gledaš.

I  umjesto da se čojek ispriča i ljepo popravda sa onim spikerom , on sjedi ka volina pocjeli dan ispred šarenog cakla i onim , jeba nas on i kad ga izumišmo, daljinskim , bućka s dnevnika na dnevnik, a svaki drukčije priča, jedino što sade nekad i pogode prognozu.

Najgore je kad se  pojavi na ekranu nekav crnac sa orlušinom iza sebe, tu znaš da će neko dobiti po pički, a nikad ne znaš oćeš li to biti baš ti. Otkad je boja očas najebeš a da i neznaš zašto, samo ti jave, nejeba si!

 

 

Lička djeca sva kao da su napravljena u Holivudu, i to u onom djelu gdje prave Ramba, Norisa,Sigala,Švarca…,..

Recimo kad pogledamo prosječno ličko dijete , ono svaki dan pane sa nečega na glavu i ništa mu ne bude, dok zbog toga djeca u Zagrebu idu na 100 nekvih snimanja. Ličko djete bar triput u mjesec dana se nabije na kakvu čavlinu kroz coljke, i nikom ništa, samo coklje stradaju al i to se zakrpi onom flekom za točak.

Lička djeca najviše vole padati sa šljiva, a često i sa trešanja, sa krušaka lička djeca nikad ne padaju i to je zanimljiv podatak. Pošto se u Lici svako malo desi neki pičvajz , Lika je prepuna ruševina, tako da poslje padova sa visina biljnog porijekla sljedeće je upadanje u zidine, bunare, rupe razne, i tu se ponekad desi da se slomi poneka noga ili ruka, ali to zaraste za 7 dana, mada ne prestaju skakati ni pod gipsom.

Padanja sa stožine i vajgana se i ne računaju.

Dok nisu sjebani svi spomenici narodnim herojima, bilo je naročito popularno padanje sa njih, tako da danas

gotovo i nemamo tu disciplinu padova.

Sljedeći popularni padovi su sa ponija, ali to vrijedi samo za djecu koja bolje uče ili im je ćaća ili stric precjednik općine ili nešto u općini, ostala djeca padaju sa običnog bicikla kojI nerijetko i nema gume.

Onda još što ličku djecu čini najsličnijim holivudskim junacima je igranje rata, da li su to partizani i švabe, kauboji i indijanci,.. ili slično, nije ni važno, ali nema ličkog djeteta a da nije bez ikakvih posljedica dobilo kamen u glavu iz praćke ili da mu je u igri zabijena strijela od žice kišobrana neđe, isto bez posljedica, a ako i bude đekad i kakva posljedica lička djeca muče o tom, jer ako odu drečati kući posljedice će biti triput veće.

Ovo važi i za mušku i žensku ličku djecu, koja se nešto i ne razlikuju do tamo neđe 13. godine.

O ostalim dječijim igrama kasnije,….

 

Lički gradovi
 

© Ličani vole velike gradove, pa je logično što u Lici ima puno gradova. Najveći lički grad je Gospić, on je nepregledan, ako dođeš u njega bez vodiča nema šanse da živ izađeš iz ličke metropole. Gospić se dijeli na puno kvatrova, a najvažnji su , Amo i Tamo. Ako kreneš pješke Amo upašćeš za 10 minuta u Novčicu, a ako kreneš Tamo upašćeš za 12 minuta u rijeku Liku. Osim Amo i Tamo ima i u Sredini, a u Sredini je trg, on je isto nepregledan i ako hoćeš da vidiš nešto na drugoj strani treba ti dvogled. Netko tko ne pozna teren i krene preko trga trebalo bi da stigne pred hotel, al hotela nema !?, bio Koperfild i od tada ga niko nemere naći, a on zaboravio gdje ga je stavio. Tako da je sad tu nešto bezveze dok ne nađu hotel, zajedno sa hotelom Koperfild je neđe metno i Električara, ni to nitko ne zna đe je.

Kao i svaki glavni grad i Gospić ima lijepe parkove, najpoznatiji je Kolakovac, tu nema šta nema, tako da neću ni nabrajati. Preko puta je Muzej Like, i tu ima izloženo preko 200 starih kotlova za rakiju, puno sikirica, čavala i neko kamenje.

Gradski prijevoz funkcionira besprijekorno, toliko je sofisticiran da ga nit čujes nit vidiš.

Što se tiče mjesta za provod u glavnom gradu Like teško da se može naći nešto slično u svijetu, takog provoda nema niđe, i tko je god bio tako je reka.

Toliko o ličkoj metropli,u nastavku ćemo pomenuti i ostale ličke gradove.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 16, 201

Kupovina
 

© Ličanin skoro ništa ne zna kupiti, a i kad kupi uvjek se zajebe. Da im nije žena imali bi stotine  čekića, bradvica, sikira,čavala, što konjskih što običnih, i štokakvih drangulija…Inače ličanin kad ide nešto kupovati obavezno mora imati to zapisano na kakvom komadiću papira, jer ama baš ništa neće donjeti kući od onoga što treba ako nije tako. A najčešće ako zaboravi papirić kući se vrati pjan i bez ičega, jer ode u bitriju da zera sjede i proba se sjetiti šta ono treba kupiti i onda odma zaboravi zbog čega je doša u birtiju i prilagodi se situaciji.

Nijedan ličanin nikad sebi nije sam kupio lače,gaće ili cipele, buce zna sam kupiti.

To mu prije kupuje mater, a poslje žena i to bez njegovog znanja, jer ako mu kaže obično diže dreku kako mu to netreba i da nije ni one jos sadra.

Jedino što ličanin zna dobro kupiti  je svinja, i kad je kupuje toliko je ispipa da sva pomodri, kad kupuje konja uvjek se zajebe i uvale mu obično neku ragu i onda to preprodaje i petlja, pa dobijemo pogrešno uvjerenje da ličani vole mjenjati konje, na kraju popizde i kupe traktor.

Mada ličanin u kući ima i 10 čekića , malo kojeg ćeš vidjeti da ga koristi, uvjek sve zabija sa sikiricom i uvjek voli imati sikiricu uzase, tu neđe ,pod sicom, ispod kreveta, i tako.

Jedna od stvari koje ličanin nikad neće kupiti, pa i ako ima papirić i napisano to na njemu su banane, za svakog ličanina to je majmunska rana i ako to kupi računa da će onaj u dućanu misliti da ima kod kuće majmuna, i kupiće bilo koje drugo voće sa isprikom, da nije bilo banana.

Dok nisu došli ovi moderni auti ličanima je bilo lako kupiti auto, problem je bio samo izbor boje, za auto nije bio dileme,  lada ili moskvić, jer auto ako nema kardana i veliki gepek nije auto.

Danas ličani kupuju svakakve aute i samo im se kvare.

ima tu jos puno stvari , al otome ćemo drugi put…

 

Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 6, 2013.
Kuće
 

© Ličani nikako ne vjeruju arhitektama, i sve i jedan kad odluči praviti kuću to sam smišlja, crta po cjelu zimu na nekim tekama, novinama, i svakojakim papirićima svoje nacrte i proračune. Kad počne zidati to sve zaboravi i onda iskopa temelje đe more, a pošto obično nakon 10 cm naleti na kamenčine i tu se koriguje  tražeći đe je mekše. Tako da nikad ne možeš znati kakva će lička kuća ispasti na kraju. Kad se dovrši obično se uvidi da ponešto fali od prostorija, ali nikad podrum za koji su u stanju potrošiti i 100 kila dinamita i stući tone kamena. Podrum je najvažnija prostorija kod svakog ličanina, tu stoje sve dragocjenosti, počevši od bačava, pršuta, slanine,.. a otkad je zakon svašta dozvolio i ženama može se naći i pekmez u podrumu. A dokaz da je podrum najvažniji je i to što ličani svakih 30,40 godina opet iz početka moraju praviti novu kuću, a podrum uvjek ostaje isti, te i na kući sasvim novoj podrum ima bar 300 godina. U podrumima osim pomenutog često se može naći i omanji vojni muzej, koji je doduše malo zakopan zbog konzervacije, i to je jedan od dodatnih razloga zasto ličani ne čeprkaju previše po podrumu ako prave kuću na starim temeljima,  jer nikad ne znaju jel djed, pradjed,.. tu zakopa avionsku bombu ili kakav top za nedajbože ako opet naiđu turci ili kakvi drugi .

Ličanin kad shvati da je zaboravio poneku prostoriju, recimo dnevni boravak ili kupatilo, on to vrlo lako riješi, odma ozida jos poneku kućicu uz tu. Tako da često imamo cjeli kompleks kućica okolo velike.

Najpoznatija i neizbježna je ,ljetna kuhinja i u njoj ličani čak iako imaju dnevni boravak i kuhinju u kući provode najveći dio godine, a tamo odu samo pogledati dnevnik, il kad dođu neki finiji gosti. Kupatilo je obično i nekom ćošku koji se nije moga iskoristiti za ništa pametnije, i tu najviše najebu gosti, razbijajući glave od bojler koji je metnut đe je moga stati, lavabo koji moraš preskakati ..itd.

Ličanin kad namješta kuću obično kupi lijep namještaj i te tepisone i podove, al zbog istančanog ukusa za estetiku to još malo uljepša sa krpanima, tabletićima, raznim krpicama. a krevet, fotelja ili trosjed je obavezno uljepšan sa kićenim biljcom ili šarenicom, što je normalno pošto svakog ličanina živciraju oni neki cvjetići i ti moderni dezeni, a i da ne bi to sadrali guzicom neki gosti koji neznaju sjediti ka normalan svjet.

I ma koliko lička kuća bila moderno opremljena, neđe mora biti i kredenac, zeleni ,star barem 50 godina.

Poseban građevinski fenomen kod ličana je vikendica, to je građevina koja nikad ničemu ne služi osim da se oko nje robija  kad se tamo ode. Kao i kod kuće običaj je i oko vikendice sazidati još nekoliko malih kućica, za krampove, lopate, ćuskije, kose,.. nerijetko je u vikendici i neki traktor… tako da ličanin kad ode u vikendicu na odmor umori se triput više nego da je osta kući.

 

Kulturni vodič kroz Liku
 

Kulturni vodič kroz Liku
Pošto nikom do sad nije palo ni na kraj pameti da napiše kulturni vodič kroz Liku
evo da ja uvatim autorsko pravo i ispravim kosmičku nepravdu.
Lika obiluje kulturnim znamenitostima i inače svakim oblikom kulture, i đe god da mrdneš
more ti se desiti neka kultura.
E sade, pošto neupućeni možda to i ne primjete kad dođu u Liku, ovaj vodič će pojasniti kako
to propoznati.
Recimo , najbolji primjer kulture je to što Ličani nikako ne vole da neko zajebava neke druge, pa
ako dođeš u Gračac, Korenicu, i tako ta mjesta specjalno kulturna i kažeš recimo, glupi bosanac ,ili ispričaš neki vic
o glupim bosancima vrlo lako moreš dobiti batina, to se inače zove zaštita tuđe intelektualne i kulturne svojine.
Dok recimo moreš otići u Gospić  i pričati kolko god oćeš o glupim bosancima i nikom ništa, e to je u narodu poznata pojava i
zove se kulturne razlike kakođe.
Ovaj oblik kulturnog ponašanja je toliko endemičan da ga ima samo na prostorima like, i zato zaslužuje da se od tih prostora
naprave rezervati kulture.
Onda,da si recimo prije 30,40 godina doša u Liku i reka, bok,dobio bi vjerojatno kulturološki po nosu,dok sada skoro svi ličani
tako jedni drugima kažu dobardan,živio,zdravo,.., sa tim bok, što je valjda neka skraćenica i niko živ ne zna šta u stvari znači,
al eto sve zbog kulture i da se recimo zagrepčani ne bi osjećali gadno kad dođu ođe.
Ličani zbog kulture uvoze i političare,direktore,i svakojake stručnjake, ne zato jer nema ličana koji bi to mogli raditi,neg zbog
kulture, da neko ne dođe i reče,vide kako su nekulturni i samo bi oni da budu glavni.
Tako da recimo precjednik općine ili komiteta i čega već sve ,u lici je obično odnekle drugo, i nema veze što nema pojma ni od like
ni od bilo čega, al zbog kulture ličani njega metnu tu.
A kao najveći stupanj kulture je to što moreš doći u neko ličko mjesto i pitati,ima li ođe koji ličanin? i da se niko živ ne javi,
to je isto zbog kulture, ne znam zašto al ko će znati sve te kulturne običaje.
i tako, možda i malo pridodam, a ovo ispalo jer me probudio neki nekulturni luđak u pola 6 pa nisam zna šta bi drugo radio.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Svibanj 7, 2014.

djed mraz

Ličani nikako ne vole Djeda Mraza, prvo zato jer odma vide da je to onaj što radi u pošti i da mu je brada zaljepljena selotejpom, a drugo jer uvjek dobiju neke pizdarije koje im se ne sviđaju i tako svake godine.

Onda opet, nikako im nije jasno ko je Djed Mraz a ko Sveti Nikola, pošto skoro isto izgledaju, poklanjaju iste pizdarije samo nešto drukčije pričaju, i isto odma prepoznaju da to nije Sveti Nikola nego onaj što radi u pošti. Jedino još uspiju zajebati najmlađe ličane, al i oni odma vide da to nikako nemore biti ni djed mraz ni sveti nikola, al djeca još nisu bila upošti pa ne znaju da je to onaj što radi upošti. Ono što najviše naljuti svakog ličanina je što je taj djed mraz ili nikola zaljepljen na svakoj drugoj boci štokakvih gaziranih sokova, a zna se da ličani nikako ne vole gazirane sokove, a obično među poklonima dobiju i bočicu gdje je zaljepljen taj, nako reklo bi se prilično pjan djed mraz ili sveti nikola. Ima i onijeh koji su neđe čitali te crkvene knjige i niđe ne piše da ima neki djed mraz ili sveti nikola koji u plastičnim vrećicama djeli pizdarije koje se nikom ne sviđaju, jer da im se sviđaju kupili bi to u dućanu, đe i ovi kupe pa onda ka donjeli iz ,tamo neđe ozgo.
A inače taj djed mraz svađe puno sere i laže, i ustvari niko mu ne vjeruje al eto.
Ponekad djed mraz bude i učitelj ,i onda jadna djeca i nesmiju da ga pošalju ukurac jer će dobiti kakav ukor, il biti izbačena iškole, i još se pitaju što lička djeca ne vole školu?!
Ako je slučajno onaj izpošte jako pjan onda njegova žena bude djed mraz, tako da imamo i djeda mraza travestita u lici.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Prosinac 17, 2013.

Referendum (likopedrija)
 

 

Ličani su izumili referendum, i to prije nego se i znalo što je to, pa čak ni Ličani sami nisu znali što je referendum nakon što su ga izumili.
U početku ne znajući šta bi sa novim izumom, počeli su da prebrojavaju sve živo , tako da je zabilježeno da je 1723. godine u Lici bilo 24203 kokoši, 1230 krava crnih, 290 crvenih  925 šarenih, i ostalih raznobojnih 452, konja 4704, svinja koliko oćeš, …itd. Kad su to sve izbrojili neki su ukapirali  da su izumili ustvari popis domaćih životinja, pa su onda opet krenuli da izume čemu im može poslužiti izum referenduma. Ti su se naravno posvađali oko tog dal je brojanje domaćih životinja referendum ili nije, pa su predložili da se moraju prebrojati i divlje životinje da bi to zaista bio referendum ,i onda su na kraju napravili referendum o tom dal treba brojati i domaće i divlje životinje da bi referendum bio referendum, i nakon referenduma napokon ukapirali što je referendum.
Ustvari prvobitno ime referenduma je bilo jebemredom, pa malo kasnije pod utjecajem glagoljaša nastade verzija redomjebem, pa rektopedrum i na kraju pod utjecajem i glagoljaša i ćirilaša dadoše mu današnje ime koje ne znači ama baš ništa al  tako ostade i danas mnoge dovodi u zabunu o čemu je riječ. A najgore je što i sada većina ljudi izlazi na te referendume nemajući pojma što je to, ali eto zato je tu tavujaja da vam kaže suhu istinu.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Prosinac 3, 2013.

Zima
 

 

Zima u Lici je nešto najgore što se može dogoditi nekom ko nije normalan pa dođe u to doba u Liku. Dokaz da radijacija pravi ozbiljne posljedice po mozgu je što japanci dolaze ka ludi zimi na Plitvice, tamo nešto gacaju, slikaju, sve im smješno, i računaju da im je ljepo.
Dok je za Ličane to ponekad dobar period, prvo jer ne moraju puno raditi, već samo polako da troše što su spremili za zimu. Najvažnije je da se ukrade dovoljno drva za ogrijev i da se ljepo popune rogovi sa slaninom, rebarcima, pršutom, …a podrum sa kupusom i krumpirima.
To je inače vrijeme kad ličani najviše vole gledati glupe serije, naročito španjolske, mada u nedostatku tih gledaju i druge.
I da nije kidanja snijega , reklo bi se da je zima super, međutim , nekada , a obično uvjek, snijeg toliko napada da sjebe svu tu idilu, pa ličani ko rudari cijelu zimu samo kidaju snijeg , do klozeta, do blaga, pa do susjeda,

… do švalerke ne kidaju nikad jer se ne švalerišu po zimi iz više razloga, najvažniji je taj što se pokazalo da treba oko jednog sata da se skala švalerka a ako neko naleti nema šanse da je uspiju obući ni za dva. Tako da su ličani sa moralnog stajališta zimi najmoralniji.
Zimi u Lici najviše najebu đaci, prvo jer i onako ličani ne vole ići u školu, a drugo što je do škole gadno za doći, i zato svako malo đak ličanin pojede po kiluipo nekuvanog krumpira ne bi li dobio temperaturu, i nikad je ne dobije neg mu bude samo muka i onda ne ide u školu jer povraća povazdan.
Lička djeca upće ne vole sankanje i te stvari ali moraju se sanjkati jer ih ucjenjuju, da idu van ili da moraju učiti, i onda djeca biraju manje zlo a roditelji koriste prastaru foru da se oslobode djece na neko vrijeme , inače je poznato da su lička djeca nepodnošljiva u zatvorenom prostoru.
Lika se po zimi jedino spominje na vijestima, i to vako, zaglavilo u lici,zatrpan u lici, nemere iz like,… a kad prođe zima više ni prognozu ne govore za nju, nek kažu kakvo će biti ukarlovcu, a ukarlovcu uvje drukčije neg ođe, al ličani nikad nisu ni vjerovali u prognozu pa i nema veze.
U odnosu na ostala godišnja doba ličani najviše lažu zimi, to je zato jer im je zimi više dosadno, pa morete svako malo čuti, vidio 20 vukova od po 100 kila, volkog vepra, nekve sumljive kako idu krošumu, čak svako malo vide i leteće tanjire, i nikad se nije desilo da to vide dva ličanina, neg uvje samo jedan. Zbog toga je i onaj u Rizvanuši osta anonimam jer i da kažu da je vanzemljak niko nebi vjerova.
Prosječan ličanim preko zime se udebeli oko 40 kila, a ako ima puno snjega onda oko 35, osim naravno svježe oženjenih koji iz zime izađu ko mačkovi iz veljanja. I staro ličko pravilo je da se ne ženi predzimu, jer u ostala godišnja doba moreš neđe i malo uteći a zimi nemaš kud, al mladež nesluša i eto.
Inače nema se ništa više pridodati o zimi u lici.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 27, 2013.

E.T.
 

Bezbrojni su pokušaji i uspjesi krađe ličke pameti, i jedna od najvećih je krađa naučne fantastike. Svi znademo da naučna fantastika ne postoji, neg ovi to prepravili da bi bilo ka njihov izum. A ustvari ličani su prvi uvatili vanzemljaka E.T.a kako ti lopovi zovu e ti ja po amarički. Neđe u 4.mjesecu prošlog vijeka kod Rizvanuše naletio čojek na nekvo brdo koje prije nije tu bilo, prvo pomisli ,ajme kolka krtica, pa opet gleda, nemere tolko krtica iskopati, pa da nije krmak divji, pa ovo pa ono, ..priđe i izvrši ekspertizu i zaključi da se tu nisu čista posla. Okupi se tu uskoro svijeta odsvakle, prestavnici Divosela,sa Konjske glave, Ličkog novog, i bi tu jedan učen posebno, da nije izbio rat svi vele da bi i gimnaziju završio kolko je pametan. Gleda on ono brdo sa svije strana, pa uzo metar ,mjeri, zagleda izbliza pa izdaleka, pa reče, ovo su Turci! Zgledaše se ljudi okolo, znadu da ovaj neće tek tako nešto izvaliti, al jope okle Turci, kad je to nekvo brdo, nako ka da zamisliš da mravi imaju 2 kile pa kolki bi mravinjak napravili. Kakvi turci ? priupitaše. Veli taj najpametniji, esu, Turci, to oni kopaju tunel iz Turske i onda će svi odjednom ođe iskočiti i podaviti nas, nisu oni zaboravili kako smo ih sjebali na Krbavi , obrazloži čojek stručno. I da se osvrnemo na tu još jednu povjesnu neistinu, naime tadašnja propaganda je ubjedila svijet da Ličani nisu pobili sve Turke na Krbavskom polju, a to je zato jer ,ne da su ih pobili , neg su ih i pojeli koliko su bili ljuti , i onda ovi snimili kako Ličani svi poljegali po polju a Turaka niđe, i eto, ispalo da ovi pobjedili i otišli. Bruka! E da, da se vratimo brdu. I krene tu odma antiteroristička akcija, ljudi lopate u ruke, ćuskije, krampove i kopaj, da presretnu Turke dok nisu izbili na površinu. Ovo se doduše odvijalo u tajnosti jer Ličani ne podnose da im neko pomaže da sjebu Turke, a tada je bila JNA i onda bi oni odma tu dojurili i rekli kako su oni pobjedili ili bi potpisali neko primirje i sve sjebali, tako da se pazilo da niko ne zna za to. Neđe na dvaestrećem kilometru dubine udari jedan krampom od nešto, zvoni! Veli, evo ji, mora da je šljem!. Tu odma nasta organizacija pa svi udri po tom gvožđu,udri udri, dok nisu popadali od umora a ni zere nisu ni načeli to nešto, gvozdeno. I sad ako se sjećate filma đe je neki Spilbeg sve iskreno naopako kad je čuo ovu priču , al zeru je i pogodio, a to je kad odjednom iz onog gvozdenog nečega izađe nekav isti Stane Dolanc glave a dolje nekve nožice ka u tice noja, ruke ka u žabe, božetesačuvaj našto j to naliko! Popadaše one sikire ličanima, zgledaju se međuse pa u ono čudo pa ope međuse, i veli jedan, ovo nije Turčin! Nije, složiše skoro pola ljudi. Uto će prestavnik , E TI , štoš ti ođe ? Muči onaj vrag,nešto se preklapa, reklo bi se da mu nije dobro. I sad štaćeš, vidi se nije Turčin, a reklo bi se nije ni nešto opasan nako glavat i krakat, štaš odnjega, uprtiše gadvojica mlađije i odnesoše nekvoj babi iz Mazinja što se tu zatekla kod rodbine, a svi znali da baba znade sa tako tim što nisu ka svi svoji, a zna i noge i ruke namještati, pa reko da proba njega zera doćetati, mada se odma vidilo da je tu nešto baš gadno obataljeno. Prepade se baba kad unesoše ono čudo, pa u dreku, nosite ga otale jeba vas on, đe ga nađošte, nije mi ga dosta dolje u Mazinju pa mi još tu treba da ga pjanog podvaram!, gledaju ovi dičaci šta je babi, da nije luda, pa vele , baba, nije ovaj iz Mazinja, ovog smo iskopali tu kod Rizvanuše, smiri se zeru baba pa bolje pogleda,.. vide, nije stvarno, jeba ga ćaća isti moj Simo, ma ako nije još zeru i gadniji od njega. I uze tu baba njegovati Etija ,namazala ga rakijom dobro, metla obloge bajala nešto i čisto bi se reklo da se zeru zarumenio nako zelen. I ka zavraga bio tu i nekav iz Amerike što doša a nije bio 20 godina, nikakve milošte nije donio pa niko snjime nije ni priča, i kakoj čuo za ovog kod babe, eto ga, neko mu reka ,morebiti ženetine, one se uvje izlaju neđe. Uze onaj aparat za slike, pa oduda pa onduda, sa svi strana slimi onog nesretnika i ode. Nije prošlo tom puno kad eno na televiziji nekav Spilbeg, smije se, veli napravio naučni i fantastičan film o vanzemljaku Etiju . spilbergOnaj mora da je isto uzo dobrije para što je to ispriča tom Spilbegu čim se ne javlja ni rodbini otada, a onaj aparat nije ponio, nismo mi tolke bene pa da nevidimo da je on smjera to prijaviti neđe. Mislio taj što mu ukra aparat da napravi slike al onaj u Gospiću nekav neuvan pa nek stoji vako. Inače ličani su izumili i fotoaparat, al nisu film, pa se u to beš ne razumiju najbolje.

Bila nedavno repriza, veli mi čojek da je gleda sa Etijem, i da bi se reklo da se zeru ka i nasmija. Tako da eno našeg Etija več 40 godina u Rizvanuši, pomalo radi, kolko more, al najkorisniji je kad nestane struje. Samo nas stra da ga ne uvati milicija bez dokumenata, al neće valjda, bio je proljetos na koncertu Dragane Mirković u Gospiću i niko ga nije ni pogleda.
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 20, 2013

Šuma

Ličani najvole šumu, to smo već i spomenuli ali pošto je to jako važna tema mora se pridodati još štošta. Ovdje ćemo izostaviti već poznatu sklonost ličana ka krađi šume, što ustvari i nije krađa nek tako na to gledaju ovi iz općine i lugari.
Šuma je za ličanina najvažnija, zato ličani vole napraviti kuću odma blizo šume, i to je najnormalnije i najlogičnije mjesto za kuću. Prvo, ako im se prinuždi a zauzet klozet ima odma đe otići, onda poznato je da su svi ličani imali prvo šaljenje u šumi, eventualno iza nekog grma ako nije bilo baš šume, i mada u ličkim šumama ima crnih mrava koji ujedaju ka čele, ličaninu to ništa ne smeta kad se šali sa nekom curom i to što budu svi izujedani i punih gaća šušnja. Inače 45% ličana je nastalo u šumi,ili u žbunju, ostalo iza stožine, u štali i 4% u kući.
Ličanin podjednako voli i crnogoričnu i bjelogoričnu šumu, ali ponajmilije mu je kad je mješano,voli i repuv, al to je tajna i neću vam reći zašto.
Mali ličanin čim se dočepa kakve sikirice ili nožića odma ide na prvu bukvu urezati svoje ime, tako da sve bukve okokuće imaju svakakvih imena po sebi, osim imena često se ispisuju i emotivne poruke, recimo kad se neko nekom zamjeri on ode do bukve i ureže da mu jebe sve po spisku, ovo ,ono, i ako je jači taj što mu se zamjerio napiše samo njegovo ime a svoje zaboravi napisati.
Inače, čim počne kakav rat i pičvajz  ličani odma zbrišu u šumu, i tamo čekaju da se završi, al ako se oduži i postane im malo dosadno i oni se pomalo kasnije priključe, a pošto se u Lici obično svaki pičvajz oduži u knjigama često lažu kako su ličani ti koji odma odu u šumu da bi otale napadali i štati znam kakve laži sve pišu.
Recimo 6.lička je nastala tako što se puno ličana sakrilo u šumu dok ne prođe rat i onda došli talijani i rekli im da nemere to tako i da je to njihova šuma i da idu otale i svašta  im psovali, i štaće drugo neg da ih podave?!, tako i bilo.
Za osvetu talijani su posjekli svu šumu sone strane Velebita i nema više niđe ni drvceta, al nas to nije briga snaše strane ima kolko oćeš. Poslje toga je 6. lička izašla iz šume i to je bilo jako neprijatno za sve okolo,
sam naziv 6. je izmišljen kasnije u stripu Mirko i Slavko i tako ostalo.
Evo recimo još jedna zabluda o ličanima i šumi, đe god naletiš na neku priču o ličanima eto i međeda, to neko sa strane kad sluša reka bi da ima toliko međeda da spavaju na krevetima na sprat po šumama, jer nemaju đe više leći. A međeda je vidilo većina ličana prvi put na maksimiru… ode sad viditi jel mi opravio onaj benać stabilizator
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 20, 2013.

Ličko ludilo
 

Ličko ludilo je jedna od rijetkih bolesti koja napada povremeno ličane, kravlje ludilo je prema ličkom ludilu nešto ka kad zera poludiš, a ovo kad uvati samo bježi od nji, drugog ljeka nema dok ne prođe samo od sebe, i tu ponajviše najebu ličani sami od sebe. Ličko ludilo je toliko zarazno da kad dođe taj virus svi ličani redom polude, neki vako neki nako, ali nema tog koji ostane normalan, čak ako i nije u lici, za što isto nema još medicinskog objašnjenja.

Inkubacija traje nekada i po par godina, a ludilo najčešće 3 do 5 godina.

Prvi ozbiljniji simptom ludila je kad ličanin umisli da je pametniji i bolji od nekog drugog ličanina, i onda prvo počne sumnjičavo gledati što mu susjed radi, šunja mu se oko kuće, ispituje djecu da nije ovaj nešto reka protiv njega neđe, šalje ženu kod susjedove po cukar nebili saznala nešto sumnjivo. I onda na kraju kad ludilo dobije maha, ličanin zaključi da mu je susjed najgori neprijatelj, ali nije svo zlo u tom, u tom šunjanju obično prenese taj virus i na susjeda pa i ovaj dođe do istih zaključaka i onda odjednom ludilo pređe u epidemiju i svi polude učas.

E tu više nema zajebancije i nikad se ne zna ko će kad i koliko najebati.

Ličko ludilo je bilo nekoliko puta uspješno zaustavljeno od strane nekog travara, bravara ,šta li je bio, on je nešto baja i saljeva olovo  i ličani nisu poluđivali neđe oko 50 godina, a ako je đekoji i poludio nije uspio previše zaraziti okolo, tako da se more računati da je to period u kojem nije bilo puno ličkog ludila.

Ovo mjesto je tavujaja poso sa spacijalnom antiludnom vradžbinom i ođe nemore ući nijedan poluđali ličanin, a ako i uđe moraće otići benatati neđe drugo.

I što spada u neobjašnjive fenomene, Ličani baš u tim ponajluđim fazama izaberu kako im se tada čini najpametnije međusobom  , metnu ih na vlast, dignu im spomenike daju kojekakvo ordenje i svašta. 

I onda kad odlude to čupaju, kopaju, jebu im mater što su ih zajebali,… i onda kad opet polude meću ih nazad , otkopavaju, kukaju kako su se zajebali pa ih poskidali, i tu se najbolje ne pačati se , jer tu se nije ništa promjenilo od doseljavanja iz Amerike pa do dana današnjeg . Stari ljudi pričaju da je to zato jer je Manitu ljut što su ga zaboravili, pa ih tako kazni povremeno, od čega je i nastao termin manit ka ličanin.

Inače, kad prođe epidemija sve se smiri za 20 ak godina koliko treba da se saberu i zera dođu sebi. Jedino što ostaje uobičajno i u vrijeme poluđivanja je pečenje rakije i svinjokolj.©
Ovaj unos je objavljen u pamet tavujaja blog© dana Studeni 17, 2013.

Specijalni dodatak instituta za izučavanje ličana.

Ličanin je najzadrtije stvorenje na planeti.

U stanju je zbog lagira da ne priča do 9. koljena onog ko mu je ukra lagir, često je i bronza razlog vijekovne svađe među porodicama. Ako se kojim slučajem i pomiri nekako sa nekim pripadnikom te porodice, pri prvoj čarki odma će mu nabiti na nos da mu je i djed i pradjed i vrag zna ko bio vaki i naki i da je njegovom šukundjedu ukra bronzu. Generalno ličani se uvje i samo uvje svađaju oko gluposti. Ako neko ima zeru više, odma je lopov, .. eno, okle njemu ako nije ukra, taki mu je bio i pradjed, ta taj je kra bronze i lagire nemeru ni ovi biti bolji. I tu nema pomoći, to je tako i gotovo.

Ličanin ako je zeru gluv, nagluv ili gluv ko top, jedini način da mu metneš onaj aparat je da mu ga zabiješ čavlom rogovnjakom u glavu, i onda će ga nekako probati isčupati,jer njega bene i prave gluvim a on čuje super.

Ličanin na traktoru je nešto najopasnije , jebe se njemu za gravitaciju, i kad prevali traktor uvje je kriv traktor i sve drugo samo ne on koji ga je ćera kuda ni divokoza nemore proći.

Slično je i sa motorkom, obično kupi onu garden štil za strucnje bašte, i onda kad je sjebe za mjesec dana pilajući trupce od po metar ,kriv mu švabo,jer nekad je štil bio  super,al evo sad davaju kinezima da ji prave i eto, raspala se.

Elaborat bi bio poduži kad bi krenuli u detalje, al evo reko da nakon dugo vemena pridodam nešto,nako,naučno potkovano.

 

                                                         

 

                                                           LIČANI VANZEMLJACI

12.02.2015.

                                             

Ličani vanzemljaci su posebna vrsta ličana.
Oni kako je navedeno u uvodnom dijelu nisu bića koja nastanjuju liku, već bića
koja kadđe i kadgod dođu do Like a često i nikad.
Specifično za svakog ličanina vanzemljaka je da voli bar 100x više Liku od onog
ličanina koji u njoj živi.
Ličani vanzemljaci, u daljnjem tekstu samo vanzemljaci, su raspoređeni po svim djelovima
svijeta, prilično nepravilno i vrlo ih je teško povatati.
Otkad je ukinut savez komunista,  vanzemljaci su ušli u sve moguće partije, ni sami ne znajući ni đe ni zašto
, to važi i za obične ličane, i svi odreda sad tvrde kako oni nikad nisu ni bili u savezu komunista, ili da ih je neko
naćera puškom i vrag zna čim da budu, ako baš nemogu sakriti  da su bili.
Vanzemljaci na fejsbuku  najviše lijepe slikice iz like, plitvice naročito, onda statistički slijede police i basa,
i na trećem mjestu je kupus. Uz te kulinarske stvari naročito su zastupljene svakakve pjesme o lici, u raznoraznim oblicima, i po pravilu  su i ti pjevači vanzemljaci.

Pošto je ta muzika vrlo specifična, nije zabilježeno da ju je ikad iko čuo osim vanzemljaka.
Zanimljivo za venzemljake je da postoje samo u jednoj generaciji, svi potomci vanzemljaka nemaju pojma o čemu ovi melju non stop.
Potomci vanzemljaka izuzetno rijetko  znaju lički jezik, ako su recimo neđe đe se ne priča ni sličan jezik ličkom.
Da nije vanzemljaka niko živ ne bi pogleda likaplus sajt.
Jedna od najvećih anomalija kod vanzemljaka koja  je zapažena je da vanzemljaci nerijetko šetaju pse koji liče na štakora.

 

 

                                         ZUBAR

Kad bi nekog pitali neđe, bilo đe, uvjek ćete čuti da nema hrabrijih ljudi od ličana.

I to tako nekako i jeste, samo zavisi s koje strane pogledaš.

Recimo, oćemo li u kakav rat, oćemo, bojiš li se međeda, a jeba te međed ko se boji međeda, vuka,divljog prasca, vampira,...ma ničega živog se ličanin ne boji.

Al opet ka šta to biva kod sviju tih najhrabrijih ljudi, i ličani imaju  falinku, recimo ka onaj super čojek što je neđe u americi,pa spasi em ameriku,pa onda nekve ljepe ženske, pa uvati granatu , sve živo more, al opet se boji nekvog kamena, i el mu priša blizo sav se oklembesi i nemere nikud, nekav stra ga uvati i niđe ni makac.

E taku muku imaju i ličani, recimo,ličanin se posječe na motorku,nikom ništa, zera to polije rakijom izvana iznutra i sutra ko nov, slomi nogu, isto ništa,skače dvadana na jednoj dok ona druga ne preraste i ope ko nov, i tako puno primjera.

Al spomeneš li ličaninu inekciju, to ti je ka da si mu zmiju metno okovrata, onog udava poskoka, najljuću šarku, ka da si ga metno u vodu, onu najgoru morsku, zapalio mu babu sa boračkom penzijom, nema ništa gore što se more desiti ličaninu nek inekcija.I nema tog ko će je ličaninu dati dok je pri svjesti,tako da većina inekcija koje su ličani dobili je kad su bili u nesvjesti.

Al ipak nije to najveći strah ličana, ima jos jedan mnogo veći.

Zubar, e to kad pomeneš ličaninu more ti se desiti da te na mjestu ubije, instiktivno, i na sudu će sigurno biti proglašen za neuracunljivog, jer ako i sudac spomene zubara i njega će zadaviti.

Zaposliti se ka zubar u lici je rizičnije nego ići u one mirovne misije đe oni crnci jedu jedni druge,i sve ostale, i obično ti zubari što dođu raditi u liku i ne rade ništa neg se skrivaju da ih ko ne vidi i ne umlati, tek ako đekojeg turistu zaboli zub onda imaju posla.

Al da krenemo redom, i pojasnimo zato licani ne vole zubare, aj to što i oni imaju injekcije,to i nekako,more se i naživo vaditi, al osnovni razlog je taj što ti zubari kvare tradiciju u lici,i otkako su oni došli i počeli ćerati djecu da moraju ići k njima, svi su ih zamrzili.

Prvo, zna se da kad boli zub prvo što se radi je da se metne rakija u usta i tako mućka, dok zub ne prestene ili se obeznaniš od popijenih par litara, ako ni to ne pomože,sljedeći tradicionalni recept je priviti glavicu kupusa na tu stranu što boli,i isto izmućavati sa rakijom dok se ne obeznaniš, ne uspije li ni to,onda ide repuv, i naravno rakija, zadnja faza ako baš ništa ne pomaže je privijanje žabe na obraz, krastave one, i kad je dobro stisneš ona ispušti nekakav ljekoviti sok i naravno mora e izmucavati i sa rakijom.Tu ima još puno načina koje su ličani vjekovima gajili u tradicionalnoj stomatologiji,od guranja svačega u šupalj zub, kopanja čavlom po zubu nebili izvadio crva, jer se zna da zub boli jer je unutra uša nekav crv.

E ako baš ništa od tog ne pomože i zub i dalje boli,ide sljedeći tradicionalni način lječenja, a to je vađenje zuba.

Tu su na raspolaganju razna sredstva, prvo anestezija,koja je ista ka za i izmućavanje, kad ona dobro proradi obično se prvo uradi klinički samopregled pred ogledalom i utvrdi koji instrument koristiti, najčešći prvi izbor su konjska klješta, jer se sa njima najljepše more zgrabiti zub, jedini ali vrlo rijedak problem je što su ona široka pa ako slučajno postoji još neki zub u blizini more se desiti da se isčupa i neki viška, ali obično se u praksi taj problem ne dešava jer su rijetko dva ili više zuba u blizini.

Kako bi rekli ovi ka uceni zubari, ekstrakcija se vrši na sljedeći način.

Zauzme se položaj ka kod oni debelije rvača iz tamo neđe ,oni što imaju nekve pelene i poskakuju na mjestu, onda kad se tako namjesti metne se kakvo ogledalo il retrovizor jos bolje, a tog licani uvje imaju,jer ili ga sami otkinu da im ne smeta na Ladi il otpane sam, tako kad se ljepo podesi sve to, doda se jos anestezije i zgrabi se zub koji obično do ove faze boli već mjesec dana neprekidno. E sad, prvo se malo to mrdne,da se vidi kako će to ići, ako se ne mrda , doda se jos anestezije, i onda sljedi postupak ekstrakcije, prvo se izgovore tradicionalne rijeci vezane za ovaj način liječenja, u mater ti jebem, sad cu te isčupati, pizda ti materina neš mi više krv piti, ma ...i tako uz te specifične mantre ličanin dobrano stisne i potegne klještima, u pet do sedam posto slučajeva zub se uspije isčupati i to je super,tad slijedi ,e jebo sam ti mater,eto ti sad,....dok u onom ostalom postotku se desi da sjebe zub do korjena i prvo tako ostane ukočen što od šoka zbog neuspjelog medicinskog zahvata, što od bolova, kad zeru dodje sebi ličanin poteže odma rezervne metode, tu su uglavnom izbor kombinirke ,a kod onih modernijih ona klješta za struju, sad zavisno od kliničke slike sljedi postupak čupanja ostatka zuba, prvo se klješta umoče u rakiju da ne bi kakva klica ušla jer se pazi na higijenu, pa slijedi kopanje , čupanje, često se koristi i šrafciger kod komplikovanijih radnji, i uglavnom takvi slučajevi završe tako što pacijenta nađe žena ili ko od ukućana onesvješćenog u garaži ili podrumu, što od dodavanja anestezije što od bolova i krvarenja.

 

Tako da ko što je ranije pomenuto,ličanim samo onesvješćen primi inekciju,i to se ubično desi i u ovom slučaju kad ga takog odvezu zubaru.

Naravno kasnije kad dođe sebi i kad ga sve boli nakon što zubar povadi to što je skršio, kriv je zubar,ćaća je jeba, samo me raskopa, a ja bi sebi to ljepo izvadio da i ne osjetim, i sigurno mi dava i onu inekciju pa zato sad i boli,....

Međutim vremena su se malo promjenila, ali ne i užas ličana od zubara, pa ovom tekstu slijedi i nastavak koji se temelji na istinitim događajima, ako pripovjedač ostane živ nakon bezumne odluke da ode zubaru umjesto da nastavi sa tradicionalnim lijecenjem.

 

             ...................................

Sigurno ste svi pomislili da nisam osta živ, I da me ideja da odem kod zubara koštala života.

 Odma cu preći na pripovjedanje ove zastrašujuce zgode,jer ako krenem okolo vrag zna đe cu završiti.

Vako je to bilo, ima tome mjeseci nekoliko.

Da budem iskren nisam ima kud, nisam moga ni uteći ni izmisliti nešto da ne odem na onu stolicu,dotle došlo.

Kako su ova moderna vremena pa se svašta da pročitati na ovim spravama, nađem ja da se nesmijem napiti,jer onda ona njihova anastazija ne radi kako treba, a vele kod tog modernog zubarstva nije ni ljepo doći jako pjan tamo. I odlučim se ja prepustiti tim modernim metodama, pa ko živ ko mrtav, reko ,bar cu junački  glavu izgubiti.

Odem prvi put, nako nenaspavan ,jer sam se noćima budio u znoju sanjajući kako mi zubar prije odreže glavu pa onda dok ostalo sjedi na onoj stolici on je tamo neđe iza montira,buši,I štokakva  zla radi.

Veli meni bradonja, nako povisok,jaki, da nije zubar reka bi  baš fin neki čojek,.. sjedi.

Sjedem ja, ma vraga sjedem,ležem, nije to ni stolica neg ka nekav krevet,I nema  ti nikakve šanse da utečeš, odma tu nekve ručke,kuke, sve okotebe naslaže,nemaš kud! Nek lezi I čekaj sudnji čas.

Ronda nesto tamo, nekve teglice, lončići,gledam sta ce uzeti,kakvu ćuskiju bira, reko da bar vidim kakvim oružjem ću biti ubijen.

Veli zini, ne znam ni sad kako sam zino , upa u nekvu komu, nako ka sta pisu da je drogerima kad se najedu droge, nebi zna to objasniti, al ka omađijan zinem ja.

Uze bradonja nekvu ,ka lizaljku, samo gvozdenu pa nešto gleda amo tamo,broji, .. gledam ga ja ozdo nako, više neznam jesam li živ il mrtav.

Nas dvojica sami,niđe svjedoka, mislim nako, sigurno me mjeri da me istranžira pa proda u djelove,onim kapitalistima,čita ja da oni tako kupuju rezervne djelove ako im zatreba, I štosta tako mi prolazi kroz glavu dok ne vidje da uze iglu.

Tu samo obamrije, odma sam nabrojio kolko sam se sjetio očenaša nako napreskok, vidio sebe ono ka šta pričaju da vidis sav život u par sekundi a usta ostala otvorena od prestraha.

Vidim ubode, jednom, drugi put,treci,…ništa ne boli. Reko, jebiga, mrtav sam ! čim ne boli.

Nako kontam, eto sad more raditi šta oce,svedno mi, vako mrtav mogu bar smirom gledati  sta ce mi raditi.

Al opet reka bi da on nezna(znam da ide odvojeno) da sam umro,jer nesto priča ka samnom, možda to taki ti moderni običaji reko I nastavim ja sebe gledati nako ozgo kako ležim, baš ka u onim filmovima o duhovima đe sam sebe vidiš.

Doduše,kasnije sam shvatio da sam to sebe video u nekvom ogledalu što bilo iznad glave, što ste I do sad čitajuci ovo mogli zaključiti da nisam bas umro, jer teško da bi moga sad ovo pisati.

Izbode on mene tako, nisam ni broja neg do 3,4 puta,..ope ode nešto tamo iza, bira valjda te naprave, a ja miran baš ka da me nije briga šta ce raditi samnom.

Uzo onu burgiju, da sam zna da sam ziv sigurno bi umro jos jednom kad mi je uvalio u usta I poco burgijati, al Vidim nista ne boli, a I kako ce me boliti kad nisam ziv, nako logicki ja razmisljam mrtav.

I burgija on tako sigurno dva sata, pa uzo I klješta pa izvadi nekolko zuba,nisam ni zna da sam ih ima ,…pravo mi više bilo I dosadno ležati tamo, al glupo nekako da ustanem I odem mrtav, reko prepašću čojeka, jer vidim da on još nezna, zanio se valjda u tom poslu.

Pustim ja njega tako da dovrši,  I sve nešto razmišljam, pa šta ce mi sad ljepi zubi kad sam umro? Da me sarane nasmijanog nekako nije red, I sve tako zanesen tim nebeskim novonastalim problemima,čujem kako veli, gotovo za danas,moreš ustati.

Ustanem ja , I umalo ne padnem u nesvjest od straha kad sam shvatio da stojim. Počnem se štipati po obrazu, ništa, zaključim da sam ipak mrtav I odahnem malo, al opet me uvati panika sto stojim, ma ajde sto stojim neg I nešto pričam šnjime…

I ne bi ja načisto jesam li živ il mrtav sve  dok ne dodje gore u stan zubarov I ne dade mi čašicu nekve baš dobre rakije, grčka,nisam nikad ni čuo za nju al dobra.

Evo ni dan danas ne znam jesam li bio privremeno umro il nisam, al vam savjetujem da obavezno umrete kad dođete kod zubara jer ništa ne boli a I nemate brige.

Poslje sam iša jos sigurno 7,8 puta, reka bi živ, I ope nije ništa bolilo, a I namontira mi zuba ,nisam ih još ni prebroja kolko ima.

Dobro ih namontira, sto est est.

I eto tako, vi vidite sade što bi to moglo biti, ja nisam pametan, a da nebi reklamira vako javno ako vas zanima đe je taj zubar vi pitajte pa ću vam reci, a reka bi da I ne morate umrijeti da vas ne bi bolilo, nako logički razmišljam. A zubaru fala do neba što vaskrsoh.

 

Izbori

 

Ličani najvole glasati, nema veze đe i za koga. Ko što kaže sama riječ,glasanje je kad se neđe dereš, recimo, oćemo Milu za poglavicu, oni drugi urlaju nećemo Milu, oćemo ovoga drugoga, trećoga..i tako dok svi ne popadaju od urlanja i ostane zadnji koji izabere poglavicu,precjednika općine ili šta god. Tako je bilo dosad i uvje se ljepo izabralo. Međutim Ličane su sjebali papirići, sad moraš stajati u redu ka za faks, pa onda ljepo i ćutke doći do nekvog stočića đe je obično neki cvikeraš koji te pribilježi,pa poprska snečim i drogira tako, onda ti nešto objašnjava ,pa te toliko zblesi da jedva čekaš da odeš otale il da ga udaviš tamo,al pošto je tu i milicija obično ga niko ne udavi.

Onda ono najgore, šta sa papirićom? Nije to papirić ka svi normalni papirići pa da ti napišes,oću Milu, neg tu ima nekav ljetopis, vragzna koliko imena za koja nikad ni čuo nisi,pa šifre,brojevi, to nebi ni onaj u katastru poveza. I tu ka šta i ranije rekošmo,Ličanin okruži prvoga, računa, prvi, valjda je i najpametniji inače ne bi bio prvi. Tako da od kad su papirići ,u Lici jedan te isti uvje pobjedi, a često bude da i nije Ličanin, neg eto bio na prvom mjestu. Kasnije Ličani 4 godine mozgaju ,ma kako pobjedi baš taj a niko ni čuo za njega?! Aj što nije čuo,neg ni nikakve koristi od njega, em nemoreš do njega,em ako nekako i dođeš do njega, nešto ti priča, medi, veli evo za koji dan ćemo to sriktati,.. il ako je slučajno pri kraju te 4 godine,onda kaže ,ma poslje izbora samo ti dođi i računaj sriktano,... Ovim putem tražimo da se u Liku vrati normalno glasanje, jer inače ovi će pomrijeti od duboke starosti u onim kancelarijama, il bar metnite neke druge na papiriću na prvo mjesto.

UČITELJi

Među puno stvari koje Ličani ne vole su i učitelji. Učitelji zapravo ničemu i ne služe, osim što kvare djecu i uče ih kojekakve gluposti,recimo đe je afrika i šta jedu crnci,.. onda kad je počo koji rat i ko je pobjedio, a u Lici uglavnom se ne zna ko je kad pobjedio i svako malo mjenjaju te knjižurine i djecu samo slude.

Najgora stvar su ipak ocjene, prvo jer Ličani ubiše od batina djecu ako dobiju bilo šta ispod 4, pa svi misle kako baš dobro uče lička djeca,a ona ustvari od prestaha spašajavu žive glave i tako nekako zapamte te gluposti. Recimo učitelji nevaljaju i zato što djeci ne daju da puše u školi, a zna se da djete koje ne puši u 6. razredu mora zakržljati, pa sad imamo  u osmom razredu neke djake koji kanda su 5. Najgore je ipak što djeca i ako imaju dobre ocjene isto dobiju batine , recimo ,kad uče naglas nešto iz povjesti često se desi da ih premlate roditelji jer misle da čitaju neku neprijateljsku propagandu i da su ušli u kakvu sektu il da ih zajebavaju i lupaju gluposti ,a ka se prave da čitaju. Zbog učitelja je više od pola ličke djece uteklo i nikad se nije vratilo, pa su morali dovesti djecu iz bosne da ne bi džaba trošili struju i mazut da zagriju nolke školetine.

kalendar

Ličani su prvi izumili kalendar, još dok nisu ni brojevi postojali, pa lički kalendar i nema brojeve. Naravno nema ni imena mjesecima jer su slova izumljena poslje brojeva. Sad ce se neki naći pametni pa reći da to nemore, pa moram redom, prvo, kad su počeli izmišljati slova morali su smisliti prvo slovo,a kako bi znali da je prvo ako nisu znali brojati ?,tako da su brojevi prvo pa tek onda slova, a sad o kalendaru. Za početak moramo znati da je lički kalendar najprecizniji kalendar na svjetu, ovi obični kalendari mjere to nešto ka prema suncu ,mjesecu,a lički kalendar za mjernu jedinicu ima neke značajne događaje, recimo , ratove, rođendan presjednika općine, kakav ustanak i slično. Tako da u Lici svako malo počne sve iz početka, i minimalne su šanse da dođe do nekih grešaka koje imaju ovi obični kalendari. Pošto je kalendar uvjek vezan uz povjest, tako u Lici imamo i uvje novu povjest, i obično počne sve iz početka svakih 50 godina. Kad bi neko čita ličku povjest reka bi recimo da je u lici izgrađeno 100 škola, a ustvari ima ih nekolko al ažurno mjenjaju imena pa priljepe onu ploču sa nekim novim junakom svako malo.. Inače ličane baš briga za kalendar a škole ionako ne vole pa im drago da imaju što gadnija imena. Recimo nedavno je proslavljeno 20 godina školstva u školi koja radi već 120 godina .

 

 

ako ima đekoja gramatična greška,ne zamjerte

 

 

 

Lula Mira

Sada kada svi znademo da su Ličani zapravo drevni indijanci red je da razbijemo I neke zablude koje su nastale što u holivudu što štođe I štokuda.

 Najprije da razjasnimo jednu poluistinu, duvan jesu donjeli ličani u evropu, ali tu nije sva priča, svi ste gledali u filmovima kako ličani puše tamo neke lule , ka da se nesto smire, pomire I šta vec nisu ti smislili.

A prava istina je jedna velika tajna koju niko do sad osim Tavujaja nije rekao svijetu, I to jos besplatno, tako da za naredne redove očekujem veliku zahvalnost od sviju vas.

Vako

Od pamtivjeka su se sve civilizacije trudile da se nekako kurtališu ženskog ucjenjivanja,  a i  drevni mudraci su shvatili da to što dobijamo od žena ispane puno skupo na kraju, pa se gledalo kroz cjelu istoriju da se zbog  produženja vrste što manje najebe od žena. I niko osim ličana u svojoj prapostojbini nije našao pravo I dobro rješenje.

Zapravo ličani su to riješenje otkrili u južnoj americi,pa su se zbog tog morali preseliti u sjevernu zbog španaca I raznih dođoša koji su ih zamalo istrijebili pošto nikako nisu mogli primjeniti na sebe ovu veliku vještinu I iz zlobe jako zamrzili ličane.

No krenimo redom.

Ličani kao I svi ostali ljudi vole sex, no omjer seksa I ispaštanja koje slijedi dok se do njega dodje I nakon njega, po svim računicama je krajnje dispoprorcionalno.

Mudraci I najpametniji medju ličanima su stotinama godina tragali za riješenjem I odgovorom na ovo pitanje.

I riješenje se napokon I našlo, I dobilo  I pravo ime, lula mira.

Naravno da ta lula mira nema nikave veze sa onom što nam prikazuju u filmovima, I to ćemo sad I razjasniti.

Zapravo , postojalo je jedno manje pleme ličana koje je za razliku od ostalih plemena imalo puno manje problema sa skvo, čak je u tom plemenu bilo da su skvo moljakale muške za sex, dok je kod svih ostalih bilo obrnuto,a naravno svi znadete koliko to košta živaca I štočega.

Za to malo pleme je bilo odavno poznato da ima velike kite, I svi su mislili  da su se skvo iz tog razloga ponašale drugačije prema muškarcima u tom plemenu ličana.

No kao I svaka velika tajna ,I ova nije  tako jednostavna I očigledna.

Današnja nauka je dokazala da omjer veličine kite I ženskog ucjenjivanja seksom nema nikakve veze, no tada nije bilo današnje nauke pa se vjerovalo da žene vole velike kite,  čak su glupi latini izmislili onu glupost,penis bonus pax in domus, a svi znamo da to ne funkcioniše.

No evo da napokon I otkrijem veliku tajnu koju ćete siguran sam svi zdušno prihvatiti I primjeniti te se tako izbaviti napokon iz podređenog položaja naspram skvo.

Velike kite tom malom ličkom plemenu su donjele mir I blagostanje najmanje zato jer su žene bile lude za njima zbog veličine,već, toliko su im rijetko imale pristup da su zapravo bile prinuđene da moljakaju svoje muškarce da ih se dočepaju.

Blagodat velikih kita, drevni ličani su koristili na najmudriji mogući način, I tako riješili vječni problem sa gnjavažom oko moljakanja skvo za sex,

 danas  se to u literaturi moze naći pod nazivom autofelatio, te proguglajte ako već niste čuli, mada vjerujem da su mnogi I probali bezuspješno.

Naravno izvorni naziv je lula mira, što I samo po sebi objašnjava suštinu ove velike ličke mudrosti I vještine.

Jedina slicnost sa prvom i ekranizovanom  lulom mira je ta, sto bi obicno ličani poslje lule mira zapalili cigar.

Znam da ćete  se sad zapitati, a kako su ostali ličani koji nisu imali tako velike kite kao ovo malo pleme naučili tu vjestinu?

 

 No to je jos jedna velika tajna , a I ličani su morali ispušiti podosta štokakvih I štočijih lula mira da to nauče, te ukoliko I vi želite naučiti pušiti vašu lulu mira,moraćete da platite, a ukoliko to možete I sad, znači da ste ličani a da I ne znate.

 

 

OSMI MART

Davno,davno, ne zna se ni kad, Ličani su izumili 8 mart. I to je jedna od najboljih izumancija koju su ikada izumili. Naravno kao i sve ostalo sto su ličani izumili pokrali su svjetski lopovi, i sad imamo potpuno iskrivljenu verziju tog inače divnog dana. Recimo danas ženama za taj dan poklanjaju cvijeće, a svi znademo da u Lici u martu nema ni pupoljka a kamo li kakvog cvijeta osim tratinčice pod snjegom. Naime taj dan nakon što su ga ličani izumili posebno su mrzile žene. No priča krece ovako.

U jednoj birtiji ,davno ,nepoznate godine sastali su se najumniji ličani i vijećali kako da riješe veliki problem koji imaju sa ženama. Naime svi ličani su imali isti problem,a pomenut je i na više mjesta u donjem tekstu. Ode li ličanin u dućan i donese recimo kakvog alatića, šerafa,čekić poneki ,pilicu ,...žene bi odma skočile u oči, što ce ti to?,..imaš tog pun podrum,..a germe nema ni za sutra....i tako oko svega što je preko potrebno svakom ličaninu da ima u rezervi..

I tako dogovore se ličani da izmisle specijalni dan koji bi im smanjio probleme oko nabavke neophodnih stvari.

Prvo rastrube po svim selima kako se neđe tamo u svjetu,(a lažu nidje tog u svjetu nema), slavi nekakav dan specijalno smišljen za žene,i da tada žene mogu samo sjediti kodkuće i ne moraju puno raditi, neg samo nako ,što oće, i da je obavezno da svaki muškarac donese neki poklon,za taj specijalni ženski dan.

Svidilo se to ženama, naravno i nake kakve su grabežljive, dozvoljavale su da muževi iz slamarice uzmu i više para nego sto bi obično smjeli, sve se nadajući da će im to biti od koristi i tako dobiti veći i ljepši poklon.

No kao i svaka nerazumna nadanja i ova su završavala po pravdi, tako da su žene po pravilu bile obasute poklonima tipa, lagir novi,lanci za pripon razni, češagije, burgije,pile svakojake, čavli svih vrsta.. i tako.

Pokusaji zena da se pod hitno ukine taj dan su propali jer je nedje u svijetu kad se to pročulo pod hitnim postupkom taj dan zapisa ka obavezan u najvažnijim knjigama i zakonima i dje sve još to ide, i evo i dan danas ga niko nije uspio ukinuti,i neka ga.

 

KURANA 19

 

Kada su Licani naseljavali Liku dosli su do jedne rijeke i rekli, e dovle je nase! I ko god bi pokusao preci tu rijeku oni bi ga kresnuli i vratii nazad,cuvari te rijeke su bili odabrani najkuratiji granicari.Danasnji Kordun a tada izvornog naziva Kurdown je bio poznat po velikim masovnim pokusajima prelaska granice zenskog zivlja, znale su da ne mogu preci al su uporno pokusavale,dok na kraju i sami Licani nisu dozvolili da dolaze kako oce. Rijeka je dobila ime Kurana, danas nosi malo drugacije jer su morali mjenjati zbog turista i ovih okolo koji su se masovno posmrzavali i podavili posto su mislili ko stoji u njoj 5 sati poraste mu kita za 5 cm, smislili neki zajebanti i rasirilo se. U to vreme je bila izreka kad bi se osjecao lose, "ko da sam cjeli dan prelazio Kuranu", pa je nekako u narodu zazivilo da za svaku boljku kazu, evo me nekva Kurana uvatila,kasnije su to neuki izvitoperili pa se danas cesto kaze kad neko upita kako si,osjecam se ko kurac, sto naravno nema nikakve veze ako ne znadete odakle potjece pravo znacenje. Inace Licani su imali dosta kurana otkad su naselili, kuga,tifus, triper,... Al evo sad se napokon cijeli svijet opametio i vratio jednoj popularnoj boljki pravo ime, jeste da to malo ti prevodi sjebu al kurana 19 je napokon licane vratila na mjesto u svjetskoj medicini gdje i pripadaju, a da nema Tavujaja vi to nikad ne bi ni znali .Inace ta kurana 19 i nije tako opasna, bilo je i kurana 32 i tu se tesko ostane ziv, a ove manje kurane od 13,14 to samo napati oboljele psihicki. Al da budemo posteni treba reci da ova 19 i ne bi trebala biti tako losa al nekako kanda nije tako. Vele da se ta kurana 19 prenosi svakako, te ako pridjes,pa ako ne pridjes,pa ako diras svasta,pa preko nosa,usta,.. nema mjesta dje ta kurana ne more uci. Al ostavimo sad to na stranu, puno veci problem je sto sada prijete da ce nas bosti inekcijama, a znademo da je to najgore sto mores licaninu napraviti, i po statistici vise je licana umrlo od straha od inekcije nego od stokakvih kurana. Tako da vec danima zasjeda savjet mudraca i vraceva ne bi li ikako nasli nacin da se ne mora bosti. Neki su predlagali masovnu kuranizaciju prirodnim putem,neki opet da sjebemo nekakve antene, pa da nosimo krpe preko nosa, jedemo nekakve cudne stvari,...al nekako nista nije bas pomoglo da ta kurana stane. Pa evo kad zavrsi zasjedanje savjeta lickih mudraca i vraceva Tavujaja ce vam odma objaviti kako to rijesiti,a nema tog sto nije rijesio do sade.